Idi na sadržaj

717.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | ◄ | 713. | 714. | 715. | 716. | 717. | 718. | 719. | 720. | 721. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | 720-e | 730-e | 740-e | ►

Vijekovi:

◄ | 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek | ►

717. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar717
DCCXVII
Ab Urbe condita1470
Asirski kalendar5467
Bengalski kalendar124
Berberski kalendar1667
Budistički kalendar1261
Burmanski kalendar79
Bizantijski kalendar6225–6226
Kineski kalendar丙辰年 (Vatreni Zmaj)
3413 ili 3353
    — do —
丁巳年 (Vatreni Zmija)
3414 ili 3354
Koptski kalendar433–434
Diskordijanski kalendar1883
Etiopijski kalendar709–710
Hebrejski kalendar4477–4478
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat773–774
 - Šaka Samvat639–640
 - Kali Juga3818–3819
Holocenski kalendar10717
Iranski kalendar95–96
Islamski kalendar98–99
Julijanski kalendar717
DCCXVII
Korejski kalendar3050
Minguo kalendar1195 prije Tajvana
民前1195年
Seleukidska era1028/1029 AG
Tajlandski solarni kalendar1259–1260

Godina 717. (DCCXVII) bila je redovna godina koja počinje u petak u julijanskom kalendaru. Oznaka 717. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • 25. mart – Car Teodosije III svrgnut je nakon vladavine od 1 godine i 10 mjeseci. Nasljeđuje ga 32-godišnji Leo III Isaurijac, general (strateg) Anadolske pokrajine (moderna Turska). Teodosije i njegov sin postaju sveštenici, a on vjerovatno postaje biskup Efeza. Leo okončava dvadesetgodišnju anarhiju u Bizantijskom carstvu, što označava početak takozvane Isaurijske dinastije.[1] [2] [3]
  • Arapsko-bizantijski rat: Muslimanski general Maslama ibn Abdulmalik vodi vojsku od 80.000 ljudi iz Pergama u Abidos, gdje prelazi Helespont. Kako bi spriječio uplitanje Bugara ili bilo kojih bizantijskih snaga u Trakiji, šalje dio svoje vojske u blizinu Adrijanopolja; a sa glavninom snaga Maslama gradi opsadne linije kako bi blokirao Konstantinopol, koji je zaštićen masivnim Teodosijevim zidinama.
  • 15. august – Opsada Konstantinopola: Maslama započinje kombinovani kopneni i pomorski napor za zauzimanje Konstantinopola. Glavni grad kontrolira Bosfor, pristup između Sredozemnog i Crnog mora, a brani ga garnizon od otprilike 25.000 ljudi. Leo III naređuje da se skladišta žita ponovo napune i da se postave opsadne mašine. Arapske snage trpe ogromne gubitke zbog bolesti i iscrpljenosti u opsadnom ratovanju.
  • 1. septembar – Muslimanska armada, koju je činilo 1.800 brodova pod komandom admirala Sulejmana, uplovljava u Mramorno more i baca sidro ispod morskih zidina Konstantinopola kako bi opskrbila svoje snage na obali. Leo III naređuje bizantijskoj floti da izađe iz svojih zaštićenih luka i grčkom vatrom pali zbijene natovarene muslimanske brodove. Mnogi brodovi se zapale, dok se drugi sudaraju jedni s drugima prije nego što potonu.[4]
  • Jesen – Bazilij Onomagulos, bizantijski zvaničnik, proglašava se suparničkim carem na Siciliji nakon što stigne vijest da je Konstantinopol pao pod arapskom opsadom. Leo III šalje chartoulariosa po imenu Pavle s carskim uputama za bizantijsku vojsku na otoku. Vasilije je uhapšen i pogubljen; njegova glava je poslana Leu, dok su ostali pobunjenici osakaćeni i prognani.

Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Halifa Sulejman ibn Abdulmalik umire nakon dvogodišnje vladavine, a nasljeđuje ga rođak Omer ibn Abdulaziz. Tokom svoje vladavine, on odobrava poreske olakšice i pokušava reorganizirati finansije Emevija.
  • U bici kod Aksua u današnjem Xinjiangu, Emevije su se borile protiv trupa dinastije Tang, koje su porazile Arape i prisilile ih na povlačenje.

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • 21. mart – Bitka kod Vinccija: Karlo Martel napada Neustriju i pobjeđuje snage kralja Hilperika II kod Vinccija, blizu Cambraija. Progoni Hilperika i njegovog gradonačelnika palate Ragenfrida do Pariza, prije nego što se vrati da se obračuna sa svojom maćehom Plektrudom u Kölnu, kako bi predao polovinu bogatstva svog pokojnog oca Pipina od Herstala. Karlo dozvoljava i Plektrudi i svom nećaku Teodaldu (koji je sa jedanaest godina bio još malo dijete) da ostanu živi (gest neuobičajen za to vrijeme) i obavezuje je da prihvati njegov suverenitet.
  • Karlo Martel učvršćuje svoju moć, proglašava Klotera IV kraljem Austrazije nasuprot Hilperiku i svrgava Rigoberta, biskupa Reimsa, zamjenjujući ga Milom. On maršira protiv Radboda, kralja (ili vojvode) Frizijaca, i potiskuje ga nazad na njegovu teritoriju (dio moderne Nizozemske). Karlo šalje Saksonce nazad preko rijeke Weser i osigurava granicu na Rajni - u ime Klotaira.
  • Paolo Lucio Anafesto umire nakon 20-godišnje vladavine, a nasljeđuje ga Marcello Tegalliano kao drugi dužd Mletačke Republike.
  • Muslimanska ekspedicija pod komandom Al-Hurra ibn Abdulrahmana al-Thaqafija prelazi Pirineje na akvitansku teritoriju, vodeći malu grupu za napad u Septimaniju (južna Francuska).
  • Hoshi Ryokan, drugi svjetski najstariji hotel koji je još u funkciji, osnovan je u Japanu (približan datum).
  • Prema djelu Qissa-i Sanjan („Legenda o Sandžanu“, 16.-18. vijek), Parsi, zoroastrijski Perzijanci koji su bježali od napredovanja Arapa, naselili su se u Indiji [5].
  • Početak vladavine Sou-loua, kagana Türgeša (kraj 738. godine) [6].

717. u temama

[uredi | uredi izvor]

Geografija

[uredi | uredi izvor]
  • 24. decembar – Razoran zemljotres, sa šest mjeseci naknadnih potresa, pogađa Siriju i Mezopotamiju.[7]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Politika preobraćenja hindusa u Sindu za vrijeme vladavine halife Omera. Neki hinduističke vođe, poput Džaisimhe, sina Radže Dâhira, prešli su na islam [8].
  • Nechtan mac Der-Ilei, kralj Pikta, protjeruje monahe sa ostrva Iona (Škotska).
  • Hilderik III, kralj Franaka (umro 754.)
  • Elipando, španski nadbiskup i teolog
  • Gummarus, franački plemić (umro 774.)
  • Princeza Inoe od Japana (umrla 775.)
  • Rabia el-Adevijja, muslimanska sufijska mističarka i učiteljica (umrla 801.)
  • 30. decembar – Egwin od Eveshama, biskup Worcestera
  • Bazil Onomagoulos, bizantijski uzurpator
  • Eadwulf I, kralj Northumbrije
  • Isonokami no Maro, japanski državnik (r. 640.)
  • Paolo Lucio Anafesto, mletački dužd
  • Plectrude, supruga Pipina od Herstala
  • Sulejman ibn Abdulmalik, muslimanski halifa(r. 674.)
  • Theobald, vojvoda od Bavarske (ili 719.)
  • Winnoc, velški opat (ili 716.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Kaegi (1994), pp. 186, 195
  2. ↑ Bellinger & Grierson (1992), p. 5
  3. ↑ Jenkins, Romilly (1966). Byzantium: The Imperial centuries AD 610–1071, p. 56
  4. ↑ John Cairns, "Road to Manzikert" (2012). Byzantine Warfare in an Age of Crisis and Recovery (Chapter 3), p. 69. ISBN 978-1-84884-215-1
  5. ↑ Friedrich Max Müller Nouvelles leçons sur la science du langage. A. Durand et P. Lauriel, 1864
  6. ↑ Herbert Franke, John King Fairbank, Denis Crispin Twitchett, Roderick MacFarquhar, Denis Twitchett, Albert Feuerwerker The Cambridge History of China, Volume 3. Cambridge University Press, 1978 (ISBN 978-0-521-21446-9 et 9780521214469)
  7. ↑ Ambraseys, N. (2009). Earthquakes in the Mediterranean and Middle East: A Multidisciplinary Study of Seismicity up to 1900 (First ed.). Cambridge University Press. p. 225. ISBN 978-0521872928.
  8. ↑ Sailendra Nath Sen Ancient Indian History and Civilization. New Age International, 1999 (ISBN 978-81-224-1198-0 et 9788122411980)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]