Termoplastika

Termoplastika (također: termoplast) je vrsta plastike odnosno polimera koja pri zagrijavanju omekša (postaje oblikovljiva), a pri hlađenju ponovo očvrsne.[1] Zbog reverzibilnog omekšavanja i očvršćavanja, termoplastika se može više puta zagrijavati i preoblikovati, što je čini pogodnom za preradu i mehaničko recikliranje.[2]
Osobine
[uredi | uredi izvor]Termoplastika zadržava oblik do određenih temperatura koje zavise od polimera (npr. temperature staklastog prelaza i/ili temperature topljenja). Pri zagrijavanju se omekša bez trajnog umrežavanja, pa se može oblikovati postupcima kao što su injekciono brizganje i ekstruzija.[3]
Termoplastika se razlikuje od termoreaktivne plastike (termoseta), koja pri očvršćavanju formira trajne veze i ne može se ponovo istopiti i preoblikovati na isti način.
Primjeri i primjena
[uredi | uredi izvor]Među najčešćim termoplastima su polietilen (PE), polipropilen (PP), polivinil hlorid (PVC), polistiren (PS), polietilen tereftalat (PET) i polikarbonat (PC). Koriste se za ambalažu, cijevi i profile u građevinarstvu, kućne i industrijske proizvode te tehničke dijelove koji se serijski proizvode oblikovanjem rastaljene mase.[4]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Definition of THERMOPLASTIC". Merriam-Webster. Pristupljeno 2026-02-16.
- ↑ "Thermoplastics". PlasticsEurope. Pristupljeno 2026-02-16.
- ↑ "Thermoplastic". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 2026-02-16.
- ↑ "Thermoplastics". PlasticsEurope. Pristupljeno 2026-02-16.