Prijeđi na sadržaj

ATP Finale

Izvor: Wikipedija

ATP Finale je teniski turnir koji se igra na kraju svake godine i na njemu sudjeluje osam najboljih igrača na temelju ATP ljestvice.

Za razliku od drugih turnira koji se igraju tijekom godine, ATP Finale nije turnir koji se igra na ispadanje iz "kola u kolo". Naime, na ovom turniru osam igrača je podijeljeno u dvije grupe po četiri igrača, i u svakoj grupi svaki igrač igra tri meča po principu "svatko sa svakim". Nakon toga, po dva igrača s najboljim rezultatima iz svake grupe ulaze u polufinale, na način da prvoplasirani iz svake grupe igra s drugoplasiranim iz suprotne grupe. Pobjednici polufinala ulaze u finale i igraju za ukupni naslov. Pobjednik turnira osvaja 1500 ATP bodova.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Ovaj tip teniskog natjecanja započeo je 1970. Na samom početku je bio poznat pod nazivom Masters Grand Prix i odigravao se kao jedan od turnira iz serije Grand Prix Tennis, a organizirao ga je Međunarodni teniski savez ili ITF.

1990. godine, Udruga teniskih profesionalaca preuzela je vođenje turnira i zamijenila je dotad poznati Masters s ATP Tour World Championship-om. Od ove inačice je započelo i dodjeljivanje bodova, na način da je neporaženi pobjednik za osvojeni naslov dobivao jednak broj bodova kao i u slučaju osvajanja jednog od četiri Grand Slam turnira.

ITF, koji je nastavio i dalje organizirati Grand Slam turnire, stvorio je konkurentsko natjecanje pod nazivom Grand Slam Kup, na kojem je sudjelovalo 16 igrača s najboljim rezultatima na četiri Grand Slam turnira u toj godini.

U prosincu 1999. godine, ATP i ITF su se složili da ukinu odvojena natjecanja i pokrenu zajedničko natjecanje pod nazivom Tennis Masters Cup. Kao i na Masters Grand Prixu i ATP Tour World Championshipsu, i na Tennis Masters Kupu su sudjelovala osmorica igrača. Međutim, prema pravilima Tennis Masters Kupa, igrač koji je bio rangiran na osmom mjestu ATP ljestvice nije imao zagarantiran nastup na turniru. Naime, ako je igrač koji je osvojio jedan od četiri Grand Slam turnira završio godinu izvan osam najboljih igrača, ali je i dalje bio među 20 najboljih, on je mogao biti uključen u natjecanje Tennis Masters Kupa umjesto osmoplasiranog igrača u poretku.

U 2009. godini Masters je preimenovan u ATP World Tour Finale i određeno je da se igra u O2 areni u Londonu od 2009. do 2013. (ugovor je kasnije dodatno produžen). Godine 2017. naziv turnira skraćen je u ATP Finale.

Mnogo godina završni turnir u konkurenciji parova održavao se odvojeno i to tjedan dana poslije turnira u pojedinačnoj konkurenciji. Međutim, u posljednje vrijeme turniri se igraju istodobno i na istom mjestu. Kao i u pojedinačnoj konkurenciji, i u konkurenciji parova turnir igra osam najboljih parova u datoj godini, na način koji započinje grupnom fazom u kojoj svaki par igra sa svakim parom. Nakon toga slijedi polufinale, a potom i finale.

Novak Đoković drži rekord sa sedam osvojenih naslova u pojedinačnoj konkurenciji.

Turniri

[uredi | uredi kôd]
LokacijaGodinaPodlogaDvoranaKapacitet
Tokio1970.tapetTokyo Metropolitan Gymnasium6.500
Pariz1971.Stade Pierre de Coubertin5.000
Barcelona1972.Palau Blaugrana5.700
Boston1973.Boston Garden14.900
Melbourne1974.travaKooyong Stadium8.500
Stockholm1975.tapetKungliga tennishallen6.000
Houston1976.The Summit16.300
New York City1977. – 1989.Madison Square Garden18.000
Frankfurt1990. – 1995.Festhalle Frankfurt12.000
Hannover1996. – 1999.tapet (1996.)
tvrda (dvorana) (1997. – 99.)
Hanover fairground15.000
Lisabon2000.tvrda (dvorana)Pavilhão Atlântico12.000
Sydney2001.Acer Arena17.500
Shanghai2002.SNIEC 
Houston2003. – 2004.tvrda (na otvorenom)Westside Tennis Club5.240
Shanghai2005. – 2008.tapet (2005.)
tvrda (dvorana) (2006. – 08.)
Qizhong City Arena15.000
London2009. – 2020.tvrda (dvorana)O2 Arena17.800[1]
Torino2021. – 2027.tvrda (dvorana)Inalpi Arena (Palasport Olimpico)12.000[2]
više od 13.500 (najavljeno za 2026.)[3]
Italija (grad još nije potvrđen)[3]2028. – 2030.–––

Ukupna statistika

[uredi | uredi kôd]

Pojedinačno

[uredi | uredi kôd]

Za izdanja 1970. i 1971. navedeni su drugoplasirani iz skupnog natjecanja jer se finale nije igralo.[4][5]

NasloviIgračGodine osvajanja naslovaGodine drugoga mjesta
7 Novak Đoković2008., 2012., 2013., 2014., 2015., 2022., 2023.2016., 2018.
6 Roger Federer2003., 2004., 2006., 2007., 2010., 2011.2005., 2012., 2014., 2015.
5 Ivan Lendl1981., 1982., 1985., 1986., 1987.1980., 1983., 1984., 1988.
5 Pete Sampras1991., 1994., 1996., 1997., 1999.1993.
4 Ilie Năstase1971., 1972., 1973., 1975.1974.
3 Boris Becker1988., 1992., 1995.1985., 1986., 1989., 1994., 1996.
3 John McEnroe1978., 1983., 1984.1982.
2 Björn Borg1979., 1980.1975., 1977.
2 Lleyton Hewitt2001., 2002.2004.
2 Jannik Sinner2024., 2025.2023.
2 Alexander Zverev2018., 2021.–
1 Andre Agassi1990.1999., 2000., 2003.
1 Stan Smith1970.1971., 1972.
1 Stefan Edberg1989.1990.
1 Nikolaj Davydenko2009.2008.
1 Daniil Medvedev2020.2021.
1 Guillermo Vilas1974.–
1 Manuel Orantes1976.–
1 Jimmy Connors1977.–
1 Michael Stich1993.–
1 Àlex Corretja1998.–
1 Gustavo Kuerten2000.–
1 David Nalbandian2005.–
1 Andy Murray2016.–
1 Grigor Dimitrov2017.–
1 Stefanos Tsitsipas2019.–
0 Vitas Gerulaitis–1979., 1981.
0 Jim Courier–1991., 1992.
0 Rafael Nadal–2010., 2013.
0 Dominic Thiem–2019., 2020.
0 Rod Laver–1970.
0 Tom Okker–1973.
0 Wojciech Fibak–1976.
0 Arthur Ashe–1978.
0 Mats Wilander–1987.
0 Michael Chang–1995.
0 Jevgenij Kafeljnikov–1997.
0 Carlos Moyá–1998.
0 Sébastien Grosjean–2001.
0 Juan Carlos Ferrero–2002.
0 James Blake–2006.
0 David Ferrer–2007.
0 Juan Martín del Potro–2009.
0 Jo-Wilfried Tsonga–2011.
0 David Goffin–2017.
0 Casper Ruud–2022.
0 Taylor Fritz–2024.
0 Carlos Alcaraz–2025.

Parovi

[uredi | uredi kôd]

Rezultati se vode po igraču, neovisno o partneru. Za izdanja 1970. i 1975. navedeni su drugoplasirani iz skupnog natjecanja jer se finale nije igralo.[6]

NasloviIgračGodine osvajanja naslovaGodine drugoga mjesta
7 Peter Fleming1978., 1979., 1980., 1981., 1982., 1983., 1984.–
7 John McEnroe1978., 1979., 1980., 1981., 1982., 1983., 1984.–
5 Mike Bryan2003., 2004., 2009., 2014., 2018.2008., 2013.
4 Bob Bryan2003., 2004., 2009., 2014.2008., 2013.
4 Daniel Nestor2007., 2008., 2010., 2011.1998., 2006.
3 Anders Järryd1985., 1986., 1991.1989., 1992.
3 Rick Leach1988., 1997., 2001.–
2 Todd Woodbridge1992., 1996.1993., 1994.
2 Mark Woodforde1992., 1996.1993., 1994.
2 Max Mirnyi2006., 2011.2009., 2010.
2 Rajeev Ram2022., 2023.2016., 2021.
2 Joe Salisbury2022., 2023.2021., 2025.
2 Jacco Eltingh1993., 1998.1995.
2 Paul Haarhuis1993., 1998.1995.
2 Nenad Zimonjić2008., 2010.2005.
2 Pierre-Hugues Herbert2019., 2021.2018.
2 Nicolas Mahut2019., 2021.2018.
2 Stefan Edberg1985., 1986.–
2 Jonas Björkman1994., 2006.–
2 Henri Kontinen2016., 2017.–
2 John Peers2016., 2017.–
1 Sherwood Stewart1976.1982., 1984.
1 John Fitzgerald1991.1989., 1992.
1 Mark Knowles2007.1998., 2006.
1 Stan Smith1970.1977.
1 Tomáš Šmíd1987.1983.
1 Guy Forget1990.1986.
1 Sébastien Lareau1999.1996.
1 Alex O'Brien1999.1996.
1 Michaël Llodra2005.2003.
1 Fabrice Santoro2005.2003.
1 Marcel Granollers2012.2023.
1 Nikola Mektić2020.2022.
1 Arthur Ashe1970.–
1 Juan Gisbert1975.–
1 Manuel Orantes1975.–
1 Fred McNair1976.–
1 Bob Hewitt1977.–
1 Frew McMillan1977.–
1 Miloslav Mečíř1987.–
1 Jim Pugh1988.–
1 Jim Grabb1989.–
1 Patrick McEnroe1989.–
1 Jakob Hlasek1990.–
1 Jan Apell1994.–
1 Grant Connell1995.–
1 Patrick Galbraith1995.–
1 Jonathan Stark1997.–
1 Donald Johnson2000.–
1 Piet Norval2000.–
1 Ellis Ferreira2001.–
1 Marc López2012.–
1 David Marrero2013.–
1 Fernando Verdasco2013.–
1 Jean-Julien Rojer2015.–
1 Horia Tecău2015.–
1 Jack Sock2018.–
1 Wesley Koolhof2020.–
1 Kevin Krawietz2024.–
1 Tim Pütz2024.–
1 Harri Heliövaara2025.–
1 Henry Patten2025.–
0 Mahesh Bhupathi–1997., 1999., 2000., 2010., 2012.
0 Leander Paes–1997., 1999., 2000., 2005.
0 Tom Okker–1978., 1979.
0 Wojciech Fibak–1978., 1979.
0 Ken Flach–1987., 1991.
0 Robert Seguso–1987., 1991.
0 Sergio Casal–1988., 1990.
0 Emilio Sánchez–1988., 1990.
0 Rohan Bopanna–2012., 2015.
0 Marcelo Melo–2014., 2017.
0 Raven Klaasen–2016., 2019.
0 Mate Pavić–2022., 2024.
0 Jan Kodeš–1970.
0 Rod Laver–1970.
0 Jürgen Fassbender–1975.
0 Hans-Jürgen Pohmann–1975.
0 Brian Gottfried–1976.
0 Raúl Ramírez–1976.
0 Robert Lutz–1977.
0 Peter McNamara–1980.
0 Paul McNamee–1980.
0 Kevin Curren–1981.
0 Steve Denton–1981.
0 Ferdi Taygan–1982.
0 Pavel Složil–1983.
0 Mark Edmondson–1984.
0 Joakim Nyström–1985.
0 Mats Wilander–1985.
0 Yannick Noah–1986.
0 Petr Pála–2001.
0 Pavel Vízner–2001.
0 Wayne Black–2004.
0 Kevin Ullyett–2004.
0 Simon Aspelin–2007.
0 Julian Knowle–2007.
0 Andy Ram–2009.
0 Mariusz Fyrstenberg–2011.
0 Marcin Matkowski–2011.
0 Ivan Dodig–2014.
0 Florin Mergea–2015.
0 Łukasz Kubot–2017.
0 Michael Venus–2019.
0 Jürgen Melzer–2020.
0 Édouard Roger-Vasselin–2020.
0 Horacio Zeballos–2023.
0 Marcelo Arévalo–2024.
0 Neal Skupski–2025.

Poveznica

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Rock The House: An Era Of New At The O2, ATP Tour. Preuzeto 10. studenoga 2026.
  2. ↑ About the Venue, Nitto ATP Finals. Preuzeto 10. studenoga 2026.
  3. 1 2 Turin confirmed as host of Nitto ATP Finals through 2027, ATP Tour. Preuzeto 10. studenoga 2026.
  4. ↑ Results 1970–1999, Nitto ATP Finals. Preuzeto 10. studenoga 2026.
  5. ↑ Singles Champions, Nitto ATP Finals. Preuzeto 10. studenoga 2026.
  6. ↑ Doubles Results, Nitto ATP Finals. Preuzeto 10. studenoga 2026.