Prijeđi na sadržaj

Eholokacija

Izvor: Wikipedija

Eholokacija (od grč. ēkhṓ, 'jeka' + lat. locatio, 'onaj koji locira')[1][2] sustav je orijentiranja pomoću odbijenih ultrazvučnih valova koji životinji omogućuje snalaženje u prostoru.[3]

Pojam eholokacije pretežito se povezuje s netopirima (šišmišima), koji eholokacijom određuju dinamične parametre poput udaljenosti, smjera, veličine, strukture i kretanje objekta u okolišu. Međutim, sustav eholokacije posjeduju sve kukcožderne vrste. Osim netopira i kukcoždera, eholokaciju posjeduju i kitovi zubani, morski lavovi, tuljani, četinasti ježevi itd.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ ȅho. Hrvatski jezični portal. Pristupljeno 10. ožujka 2025.
  2. ↑ lokácija. HJP. Pristupljeno 10. ožujka 2025.
  3. 1 2 eholokacija. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 10. ožujka 2025.