Mandarinski kineski jezik
Mandarinski jezik (pojedn. kineski: 北方話, trad. kineski: 北方话, pinyin: Běifānghuà, hrv. sjeverni govor, sjeverni dijalekt) je jezik iz jezične porodice kineskih jezika. Ima 845.456.760 govornika od čega 840.000.000 u Kini (popis 2000.); 4.320.000 na Tajvanu (1993.); 460.000 (1982.) u Indoneziji; 201.000 Singapuru (1985.); 35,000 u Mongoliji (Johnstone 1993.); 10.600 u Bruneju (2006.); 5.880 u Tajlandu (1984.); 550 Filipinima od 53.273 etničkih (popis 1990.).
Mandarinski ima nekoliko dijalekata, to su: huabei guanhua (sjevernomandarinski), xibei guanhua (sjeverozapadni mandarinski), xinan guanhua (jugozapadni mandarinski), jinghuai guanhua (jiangxia guanhua).
Mandarinski je nacionalni jezik Kine i službeni jezik koji se uči u svim školama Kine i Tajvana. Piše se hanskim i fonetskim bopomofo (zhuyin fuhao) pismom[1]
Postoje dva standardizirana ispita općeg znanja mandarinskog jezika za neizvorne govornike. Prvi je Ispit znanja kineskog jezika ili skraćeno HSK (prema Hànyǔ Shuǐpíng Kǎoshì).[2] Njega sastavlja i polaganje sprovodi agencija Hanban Ministarstva obrazovanja NR Kine. Drugi je Ispit kineskog kao stranog jezika ili skraćeno TOCFL (prema Test of Chinese as Foreign Language). Njega sastavlja i polaganje sprovodi posebno Vijeće pod ingerencijom Ministarstva obrazovanja Tajvana.[3]
U Hrvatskoj se može položiti HSK i to na Konfucijevom institutu, posebnom sveučilišnom odjelu Sveučilišta u Zagrebu.[4]
- ↑ Ethnologue (16th)
- ↑ Službena stranica HSK-a Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. kolovoza 2017. (Wayback Machine), posjećeno 17. kolovoza 2017.
- ↑ Službena stranica Vijeća za provedbu TOCL-a Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. svibnja 2021. (Wayback Machine), posjećeno 17. kolovoza 2017.
- ↑ HSK test Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. studenoga 2016. (Wayback Machine), Konfucijev institut, posjećeno 17. kolovoza 2017.
