Trochodendraceae
| Trochodendraceae | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Nadred: | Trochodendranae Takht. ex Reveal |
| Red: | Trochodendrales Takht. ex Cronquist |
| Porodica: | Trochodendraceae Eichler |
| Baze podataka | |
Trochodendraceae porodica je cvjetnica i jedina živuća porodica reda Trochodendrales Takht. ex Cronquist, koji u rangiranim klasifikacijama čini jedini red nadreda Trochodendranae Takht. ex Reveal. Porodica danas obuhvaća samo dva roda, Tetracentron i Trochodendron, a svaki od njih ima po jednu prihvaćenu živuću vrstu. Obje su ograničene na istočnu i jugoistočnu Aziju, premda fosilni nalazi pokazuju da je skupina u prošlosti bila znatno raznovrsnija i šire rasprostranjena.[1]
Predstavnici porodice drvenaste su biljke jednostavnih, peteljkastih i nazubljenih listova. Tetracentron sinense je listopadno stablo s dlanasto izraženom nervaturom lista i sitnim palistićima, dok je Trochodendron aralioides zimzeleno stablo ili grm čiji su listovi često zbijeni prema vrhovima izbojaka i imaju perastu nervaturu.[2]
Cvjetovi su dvospolni, sitni i zelenkasti do žućkasti, ali se dva roda znatno razlikuju njihovom građom. Tetracentron ima četveročlane cvjetove s vrlo reduciranim ocvijećem, četiri prašnika i četiri plodna lista. U Trochodendron ocvijeće je u razvijenom cvijetu gotovo potpuno odsutno, prašnika je mnogo, najčešće nekoliko desetaka, a ginecej je sastavljen od više djelomično sraslih plodnih listova. Plodovi su suhi i otvaraju se pri sazrijevanju, a sjemenke su sitne.[2]
Trochodendraceae su gotovo stoljeće i pol opisivane kao jedna od rijetkih skupina cvjetnica čije sekundarno drvo nema traheje, zbog čega se ta osobina nekoć smatrala dokazom njihove „primitivnosti”. Međutim, detaljno anatomsko istraživanje iz 2011. u oba roda pronašlo je provodne elemente koje su autori protumačili kao primitivne trahejne elemente. [3]
Današnji predstavnici porodice ograničeni su na Aziju. Tetracentron sinense prirodno raste od istočnog Nepala i istočne Himalaje preko Mjanmara i Tibeta do središnje i južne Kine te Vijetnama. Trochodendron aralioides prirodno je rasprostranjen u Japanu, na otočju Nansei i Tajvanu.[4] [5]
Ime Trochodendraceae Eichler objavljeno je 1865. i danas je zaštićeno ime (nomen conservandum). Red Trochodendrales Takht. ex Cronquist valjano je objavljen 1981., a ime nadreda Trochodendranae Takht. ex Reveal 1996. [1]
Rod Tetracentron dugo je bio izdvojen u zasebnu porodicu Tetracentraceae A.C.Sm. APG i APG II još su dopuštali odvajanje dviju porodica, ali je APG III 2009. Tetracentraceae uključio u Trochodendraceae i priznao zaseban red Trochodendrales. Taj je opseg zadržan u APG IV, a APG V ne donosi promjenu za ovu skupinu. Danas Kew i WFO u Trochodendrales priznaju jednu porodicu s dva roda.
Položaj reda među ranim granama eudikota još nije potpuno razriješen. Velike analize nuklearnih gena često dobivaju Trochodendrales + Buxales kao zajedničku granu sestrinsku jezgrenim eudikotima, dok neke druge metode ta dva reda smještaju kao uzastopne grane. Najnovija analiza ranih eudikota iz 2025. upravo upozorava na veliko neslaganje pojedinih genskih stabala, nepotpuno razvrstavanje ancestralnih linija i tragove drevne hibridizacije.[6]
Današnje dvije vrste samo su ostatak nekoć mnogo raznovrsnije skupine. Fosili pripisani Trochodendraceae poznati su iz različitih dijelova sjeverne hemisfere. Obrada Manchester, Kvaček i Judd opisuje najstarije pouzdane nalaze krunske skupine Trochodendraceae iz paleocena Wyominga, uključujući fosilnu vrstu Trochodendron infernense i izumrli rod Eotrochion. Fosilna građa pokazuje da su srodnici današnjih dvaju azijskih rodova tijekom paleogena živjeli i u Sjevernoj Americi i Europi.[7]
- Tetracentron Oliv.
- Tetracentron sinense Oliv.
- Trochodendron Siebold & Zucc.
- Trochodendron aralioides Siebold & Zucc.
Kew potvrđuje 2 roda i točno 2 prihvaćene živuće vrste.[1]
- Tetracentraceae A.C. Sm.
- 1 2 3 Kew, pristupljeno 8. rujna 2026.
- 1 2 Trochodendraceae, pristupljeno 8. rujna 2026.
- ↑ Vessel elements present in the secondary xylem of Trochodendron and Tetracentron (Trochodendraceae), pristupljeno 8. rujna 2026.
- ↑ Kew Tetracentron, pristupljeno 8. rujna 2026.
- ↑ Kew Trochodendron, pristupljeno 8. rujna 2026.
- ↑ Phylogenomic insights into incomplete lineage sorting and hybridization in early-diverging eudicots, pristupljeno 8. rujna 2026.
- ↑ Morphology, anatomy, phylogenetics and distribution of fossil and extant Trochodendraceae in the Northern Hemisphere, pristupljeno 8. rujna 2026.
