Analit
ΠΠ·Π³Π»Π΅Π΄
Analit, ili komponenta (u kliniΔkoj hemiji), je supstanca ili hemijski konstituent koji je objekat interesa u analitiΔkoj proceduri.[1][2][3]
Eksperimenti uvek nastoje da izmere osobine analita, dok se sami analiti ne mogu meriti. Na primer glukoza se ne moΕΎe meriti, ali se moΕΎe meriti njena koncentracija. U ovom primeru "glukoza" je komponenta a "koncentracije" je merljiva osobina.
Literatura
[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ]- ^ ΠΠ΅ΡΠΈΡ, Π‘. & ΠΡΡΠ΅ΡΠΈΡ, Π. 1988. ΠΠ΅ΠΎΡΠ³Π°Π½ΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΏΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½Π° Ρ Π΅ΠΌΠΈΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½ΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π°: ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄.
- ^ Π Π°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, Π. Π.; et al. (1993). ΠΠ½Π°Π»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ° Ρ Π΅ΠΌΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: Π‘Π°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ°.
- ^ R. MihajloviΔ, Kvantitativna hemijska analiza (praktikum), Kragujevac, 1998.