ΠŸΡ€Π΅Ρ’ΠΈ Π½Π° ΡΠ°Π΄Ρ€ΠΆΠ°Ρ˜

Analit

Π‘ Π’ΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡ˜Π΅, слободнС Π΅Π½Ρ†ΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡ˜Π΅

Analit, ili komponenta (u kliničkoj hemiji), je supstanca ili hemijski konstituent koji je objekat interesa u analitičkoj proceduri.[1][2][3]

Eksperimenti uvek nastoje da izmere osobine analita, dok se sami analiti ne mogu meriti. Na primer glukoza se ne moΕΎe meriti, ali se moΕΎe meriti njena koncentracija. U ovom primeru "glukoza" je komponenta a "koncentracije" je merljiva osobina.

  1. ^ ΠΠ΅ΡˆΠΈΡ›, Π‘. & Π’ΡƒΡ‡Π΅Ρ‚ΠΈΡ›, Ј. 1988. НСорганска ΠΏΡ€Π΅ΠΏΠ°Ρ€Π°Ρ‚ΠΈΠ²Π½Π° Ρ…Π΅ΠΌΠΈΡ˜Π°. ГрађСвинска књига: Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄.
  2. ^ Π Π°Ρ˜ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ›, М. Π‘.; et al. (1993). Аналитичка Ρ…Π΅ΠΌΠΈΡ˜Π°. Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄: Π‘Π°Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡ‚Ρ€Π°Ρ†ΠΈΡ˜Π°. 
  3. ^ R. Mihajlović, Kvantitativna hemijska analiza (praktikum), Kragujevac, 1998.
ΠŸΡ€Π΅ΡƒΠ·Π΅Ρ‚ΠΎ са β€žhttps://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Analit&oldid=29178894”