ΠŸΡ€Π΅Ρ’ΠΈ Π½Π° ΡΠ°Π΄Ρ€ΠΆΠ°Ρ˜

Snimanje i reprodukcija zvuka

Π‘ Π’ΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡ˜Π΅, слободнС Π΅Π½Ρ†ΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡ˜Π΅
(прСусмСрСно са Snimanje zvuka)
Frenses Densmor snima blekfutskog Planinskog poglavicu na cilindarskom fonografu za Biro američke etnologija (1916)

Snimanje i reprodukcija zvuka je električni, mehanički, elektronski ili digitalni zapis i ponovno stvaranje zvučnih talasa, kao őto su govorni glas, pevanje, instrumentalna muzika ili zvučni efekti.[1] Dve glavne klase tehnologije za snimanje zvuka su analogno snimanje i digitalno snimanje.

Akustično analogno snimanje postiΕΎe se mikrofonskom dijafragmom koja registruje promene atmosferskog pritiska izazvane akustičkim zvučnim talasima i beleΕΎi ih kao mehanički prikaz zvučnih talasa na medijumu poput fonografskog snimka (u kojem igla useca brazde na snimku). Kod snimanja magnetnom trakom zvučni talasi vibriraju dijafragmu mikrofona i pretvaraju se u promenljivu električnu struju, koja se elektromagnetom pretvara u promenljivo magnetno polje, Ε‘to omoguΔ‡ava prikaz zvuka kao magnetizovanih područja na plastičnoj traci sa magnetnim premazom na sebi. Analogna reprodukcija zvuka je obrnuti proces, sa veΔ‡om membranom zvučnika koja uzrokuje promene atmosferskog pritiska radi formiranja akustičnih zvučnih talasa.

Digitalno snimanje i reprodukcija pretvara analogni zvučni signal koji mikrofon prihvata u digitalni oblik procesom uzorkovanja. Ovo omoguΔ‡ava da se audio podaci sačuvaju i prenose putem Ε‘irokog spektra medija. Digitalno snimanje čuva audio kao niz binarnih brojeva (nula i jedinica) koji predstavljaju uzorke amplitude audio signala u jednakim vremenskim intervalima, sa dovoljnom brzinom uzorkovanja da se prenesu svi zvukovi koji se mogu čuti. Digitalni audio signal mora biti pretvoren u analogni oblik tokom reprodukcije pre nego Ε‘to se pojača i poveΕΎe sa zvučnikom za proizvodnju zvuka.

Pre razvoja zvučnih zapisa, postojali su mehanički sistemi, poput muzičkih kutija na navijanje i kasnije, automatskih klavirski svirači, za kodiranje i reprodukciju instrumentalne muzike.

Mehaničke orgulje, 1650

Dugo pre nego Ε‘to je zvuk prvi put snimljen, muzika je snimana β€” prvo pisanim notnim zapisom,[2] zatim i mehaničkim ureΔ‘ajima (npr. muzičke kutije na navijanje, u kojima mehanizam okreΔ‡e vreteno, koje okida metalne zupce, čime se reprodukuje melodija). Automatska reprodukcija muzike seΕΎe u 9. vek, kada su braΔ‡a Banu Musa izmislila najraniji poznati mehanički muzički instrument, u ovom slučaju, orgulje na hidropogon (na vodeni pogon) koje su svirale zamenljivim cilindrima. Prema Čarlsu B. Fauleru, ovaj β€ž...cilindar sa podignutim iglicama na povrΕ‘ini ostao je osnovni ureΔ‘aj za mehaničku proizvodnju i reprodukciju muzike sve do druge polovine devetnaestog vekaβ€œ. BraΔ‡a Banu Musa takoΔ‘e su izmislila automatski svirač flaute, koji je bio prva programabilna maΕ‘ina.[3][4]

Rezbarije u kapeli Roslin iz 1560-ih mogu predstavljati rani pokuΕ‘aj da se snime Hladnijevi obrasci proizvedeni zvukom u kamenim prikazima, iako ova teorija nije pouzdano dokazana.[5][6]

Sajamske orgulje, razvijene 1892. godine, koristile su sistem presavijenih harmonika buΕ‘enih kartonskih knjiga. Mehanički piano, koji je prvi put demonstriran 1876. godine, koristio je svitak od buΕ‘enog papira koji je mogao da čuva dugačko muzičko delo. Najsofisticiranije rolne za klavir bile su β€žručno sviraneβ€œ, Ε‘to znači da su bile duplikati master rolne koja je napravljena na specijalnom klaviru, koji je buΕ‘io rupe na masteru dok je izvoΔ‘ač uΕΎivo svirao pesmu. Dakle, rolna je predstavljala snimak stvarnog nastupa pojedinca, a ne samo čeΕ‘Δ‡i metod buΕ‘enja master rolne kroz transkripciju notnog zapisa. Ova tehnologija za snimanje ΕΎivog nastupa na klavirsku rolnu nije razvijena sve do 1904. Klavirske rolne su bile u kontinuiranoj masovnoj proizvodnji od 1896. do 2008. godine.[7][8] U predmetu Vrhovnog suda SAD iz 1908. godine navedeno je da je samo 1902. bilo proizvedeno izmeΔ‘u 70.000 i 75.000 mehaničkih klavira i izmeΔ‘u 1.000.000 i 1.500.000 rolni za klavir.[9]

  1. ^ Millard, Andre J (1995). America on record : a history of recorded sound. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-47544-0. , Cambridge ; New York : Cambridge University Press.
  2. ^ Adams, Kyle (ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Π°Ρ€ 2009). β€žOn the Metrical Techniques of Flow in Rap Music”. Music Theory Online. 5 (9). ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 4. 4. 2014. 
  3. ^ Fowler, Charles B. (ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Π°Ρ€ 1967). β€žThe Museum of Music: A History of Mechanical Instruments”. Music Educators Journal. MENC_ The National Association for Music Education. 54 (2): 45β€”49. JSTOR 3391092. S2CID 190524140. doi:10.2307/3391092. 
  4. ^ Koetsier, Teun (2001). β€žOn the prehistory of programmable machines: musical automata, looms, calculators”. Mechanism and Machine Theory. Elsevier. 36 (5): 589β€”603. doi:10.1016/S0094-114X(01)00005-2. 
  5. ^ Mitchell, Thomas (2006). Rosslyn Chapel: The Music of the Cubes. Diversions Books. ISBN 0-9554629-0-8. 
  6. ^ β€žTune into the Da Vinci coda”. The Scotsman. 26. 4. 2006. Архивирано ΠΈΠ· ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° 13. 11. 2011. Π³. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 5. 11. 2011. 
  7. ^ β€žThe Pianola Institute - History of the Pianola - Piano Players”. Pianola.org. Архивирано ΠΈΠ· ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° 27. 5. 2017. Π³. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 24. 5. 2017. 
  8. ^ β€žThe day the music died - News - The Buffalo News”. 10. 6. 2011. Архивирано ΠΈΠ· ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° 10. 6. 2011. Π³. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 24. 5. 2017. 
  9. ^ White-Smith Music Pub. Co. v. Apollo Co.