Gračanica
Gračanica | |
|---|---|
Grad | |
| Grad Gračanica | |
Gračanica iz zraka | |
Grad Gračanica u Bosni i Hercegovini | |
| Lokacija u Bosni i Hercegovini | |
![]() Interaktivna karta Gračanica | |
| Koordinate: 44°42′29.1″N 18°18′37.0″E / 44.708083°N 18.310278°E | |
| Država | |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Tuzlanski |
| Vlada | |
| • Gradonačelnik | Sadmir Džebo[1] (SDA) |
| Površina | |
| • Grad | 215,06 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 17,67 km2 |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Grad | 45.220 |
| • Grad (gustoća) | 210,27 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 12.882 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 729,03 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 75 320 |
| Pozivni broj | (+387) 35 |
| Veb-sajt | gracanica |
Gračanica je grad i naseljeno mjesto u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, te je jedan od 5 gradova u Tuzlanskom kantonu. Zahvata veći dio doline rijeke Spreče u njenom donjem toku i dio planine Trebava. Graniči sa gradom Gradačac na sjeveru, Srebrenikom na istoku te Lukavacem na jugoistoku. Granične općine sa južne i zapadne strane su Petrovo i Doboj Istok. Općina je do rata 1992–1995 pokrivala površinu od 387 km2, da bi joj nakon Dejtonskog sporazuma pripala teritorija od 216 km2. Status grada Gračanica je dobila u 2019.[2]
Historija

Područje današnje Gračanice bilo je naseljeno još u prahistoriji, a u kasnom srednjem vijeku na tom prostoru postojali su selo Gračanica, povezano s eksploatacijom željezne rude, i utvrđeni grad Soko.[3]
U osmansko doba Gračanica se razvila u značajno upravno i trgovačko središte. Nahija Sokol, nazvana po srednjovjekovnom gradu Sokolu, javlja se 1533. godine, a Gračanica je 1572. postala sjedište kadiluka, što je ubrzalo njen urbani razvoj.[3][4] O važnosti kasabe krajem 16. stoljeća svjedoči i gradnja džamije Ahmed-paše Budimlije, poznate kao Bijela ili Čaršijska džamija, podignute između 1593. i 1595. godine.[5][6]
Tokom 20 stoljeća Gračanica je prolazila kroz promjene karakteristične za širi razvoj Bosne i Hercegovine: od austrougarske administrativne reorganizacije i modernizacije, preko perioda između dva svjetska rata, Drugog svjetskog rata i socijalističke industrijalizacije, do ratnih razaranja 1992–1995. i poratne obnove.[7][8][9]
Prahistorija i srednji vijek
Područje današnje Gračanice pripada starom prostoru Usore i bilo je nastanjeno još u prahistoriji.[3] U kasnom srednjem vijeku na ovom prostoru izdvajala su se dva lokaliteta: selo Gračanica, u kojem se kopala željezna ruda, i utvrđeni grad Soko.[3] Taj dvojni obrazac – rudarsko naselje i obližnje utvrđenje – bio je karakterističan za više mjesta srednjovjekovne Bosne.
Soko se u izvorima javlja kao važan fortifikacijski punkt, a prema osmanskim podacima iz 1533. bio je središte nahije Sokol.[4] Kasniji razvoj Gračanice kao otvorene kasabe uticao je na postepeno opadanje značaja srednjovjekovnog Sokola, koji je s vremenom stagnirao dok se urbano jezgro spuštalo i širilo u pogodnijem ravničarskom prostoru.[3]
Na kontinuitet naseljenosti i značaj ovog područja upućuju i sačuvani spomenici srednjovjekovne i osmanske baštine u okolini Gračanice, među kojima se posebno izdvajaju stari grad Soko i stara džamija u Sokolu, oba proglašena nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine.[10][11]
Osmansko doba
Nakon osmanskog osvajanja Bosne 1463. godine prostor Gračanice uklopljen je u osmanski upravni sistem.[12] U prvim stoljećima osmanske vlasti Gračanica se nije razvila iz većeg srednjovjekovnog urbanog centra, nego iz manjeg naselja koje je, zahvaljujući povoljnom položaju i upravnoj funkciji, preraslo u kasabu.[4]
Gračanica se po prvi put spominje u osmanskim izvorima 1528. godine. Naselje je pripadalo nahiji Soko, i bilo je poznato po rudniku željeza. Centar nahije Soko predstavljao je srednjovjekovni utvrđeni grad Sokol, koja se nalazi na oko 6 km udaljenosti od grada.
Do 1604. godine Gračanica je brojala deset mahala sa osam džamija i mesdžida, više kulturno-prosvjetnih ustanova, hamamom itd, te 25 registriranih esnafa. Po broju stanovnika dosegla je nivo Donje Tuzle (današnja Tuzla). Negdje krajem 17. vijeka, Ahmed-paša Budimlija, najznačajniji gračanički vakif, izgradio je čaršijsku džamiju, hamam (javno kupatilo) i sahat kulu koja je godinama prepoznatljivo obilježje gračaničke čaršije. U prvoj polovini 19. vijeka, gradačački kapetani iz porodice Gradaščević (Osman-beg, Murat-beg i Hadži Bećir-beg) osnovali su još tri značajna vakufa, te izgradili dvije medrese, više desetina dućana, hanova i drugih koristonosnih objekata.
Prema pregledima osmanskih izvora i kasnijoj historiografiji, nahija Sokol javlja se 1533. godine, a 1572. Gračanica postaje sjedište kadiluka, koji je obuhvatao šire područje Posavine i sjeveroistočne Bosne, uključujući mjesta kao što su Gradačac, Brčko, Šamac i Orašje.[3][4] Ta promjena bila je presudna za gradski razvoj, jer je kadiluk donosio administraciju, sudstvo, trgovački promet i veći broj stanovnika.
Urbani rast Gračanice u osmanskom razdoblju bio je povezan s izgradnjom javnih i vjerskih objekata. Među najvažnijim spomenicima tog perioda su:
- Ahmed-pašina (Bijela, Čaršijska) džamija;
- Lipa džamija;
- Sahat-kula;
- Konak (kasnija Vijećnica).[6][13][14]
KONS u odlukama o zaštiti gračaničkih spomenika navodi da o urbanom usponu Gračanice krajem XVI stoljeća svjedoči upravo gradnja Ahmed-pašine džamije između 1593. i 1595. godine, kao i formiranje više važnih gradskih cjelina u narednim stoljećima.[6]
Austro-Ugarska i početak modernizacije
U vrijeme austrougarske okupacije BiH 1878. godine, pred Gračanicom se odigrala jedna od najvznačajnijih bitaka, u kojoj su združene snage Bošnjaka pod komandom pljevaljskog muftije Mehmed Vehbi ef. Šemsekadića pobijedile okupatora i prisilile ga na povlačenje ka Doboju.
Nakon Berlinkog kongresa i austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, Gračanica je ušla u novi državno-pravni i administrativni okvir kao dio modernizacijskih procesa koji su zahvatili cijelu zemlju.[15] Iako su specifična istraživanja o samom gradu dugo bila razmjerno malobrojna, novija lokalna historiografija pokazuje da je upravo u ovom periodu nastavljen prijelaz Gračanice iz osmanske kasabe u modernije lokalno središte.[7]
Početkom XX stoljeća u Gračanici se jasno vidi razvoj građanskog i kulturnog života. U gradu je 1903. osnovana Islamska čitaonica, a sedam godina kasnije i Turska čitaonica i knjižnica, koja je odmah po osnivanju imala čak 240 članova.[9]
20. stoljeće
Nakon Prvog svjetskog rata Gračanica je postala dio Kraljevine SHS, a potom Kraljevine Jugoslavije. Iako je lokalna privreda ostala snažno vezana za zemljoradnju, zanatstvo i trgovinu, grad je zadržao ulogu regionalnog središta za okolna sela i manje čaršije.[7][16][17]
Tokom Drugog svjetskog rata područje Gračanice dijelilo je sudbinu sjeveroistočne Bosne, s dubokim političkim, vojnim i demografskim potresima. Od 1943. godine do kraja rata, Gračanica je u više navrata padala u partizanske ruke i bivala ponovo zauzimana od ustaških i njemačkih snaga, pri čemu je velik broj stanovnika odlazio s partizanima. Konačno je oslobođena 7. aprila 1945. godine. Poslijeratna jugoslavenska vlast uključila je Gračanicu u proces socijalističke obnove, industrijalizacije i širenja javnih službi, što je bilo dio općeg razvoja bosanskohercegovačkog društva nakon 1945. godine.[18]
Novija istraživanja o lokalnoj historiografiji sjeveroistočne Bosne navode da su monografije o Gračanici i njenoj okolini, kao i radovi o Narodnooslobodilačkoj borbi, činili važan dio kasnijeg istraživanja prošlosti ovoga kraja.[7][19]
Socijalističko razdoblje
U doba socijalističke Jugoslavije Gračanica je prošla kroz intenzivnije administrativne, demografske i privredne promjene.[20][21]
Ovaj period obilježili su urbanizacija, širenje općinskih institucija, jačanje obrazovanja i komunalne infrastrukture, kao i veće uključivanje Gračanice u privredne tokove tuzlanske regije i sjeveroistočne Bosne.[22]
Rat 1992–1995.
Uoči rata 1992. godine prostor doline Spreče, kojem pripada i Gračanica, bio je obilježen rastućim političkim i vojnim napetostima.[23] Tokom rata u Bosni i Hercegovini Gračanica je ostala u sastavu teritorije pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. U jednom iskazu pred MKSJ-em Gračanica se opisuje kao mjesto između Gradačca i Doboja, u „muslimanskom dijelu Bosne i Hercegovine“, dok drugi transkript MKSJ-a bilježi da su žene, djeca i stariji iz jedne kolone 11. maja 1992. odvoženi prema Gračanici i Doboju, odnosno prema slobodnoj teritoriji pod kontrolom bosanske strane.[24][25]
Prema svjedočenju generala Rasima Delića pred MKSJ-em, brigade iz Banovića, Lukavca, Gračanice i Doboj-Istoka branile su stanovništvo na sjeveru i sjeveroistoku tog prostora, u pravcu Doboja i doline Spreče.[26]
Gračanica je tokom rata granatirana s Ozrena i Trebave, pri čemu je stradalo više desetina civila.[27] Armija Republike Bosne i Hercegovine u periodu od marta do novembra 1994. izvodila niz napada ograničenih ciljeva i na području Gračanice, u sklopu strategije iscrpljivanja Vojske Republike Srpske.[28]
Na južnoj polovini prijeratne općine Gračanica (područje Ozrena) u jesen 1991. godine neustavno i jednostrano je proglašena nova srpska općina Petrovo. U proljeće 1992, nakon niza subverzivno-terorističkih napada u organizaciji lokalnog SDS-a, započelo je spontano samoorganiziranje građana kroz tzv. mahalske straže, zatim mobiliziranje rezervnog sastava milicije, a potom i Teritorijalne odbrane. Agresor je otpočeo ratna dejstva u maju 1992. godine, ali branitelji su mu se uspješno suprostavili, a u ljeto i jesen iste godine postigli su i značajne uspjehe oslobađanjem dva sela, Gornje Lohinje i Lendića. Do kraja godine, u Gračanici je od jedinica Opštinskog štaba TO formirana 111. brdska brigada, a potom i Operativna Grupa 2 (OG-2), na čelu koje je do početka 1995. stajao pukovnik Osman Puškar i u sastav koje su ušle još i 109. brigada (Doboj Istok) i 117. brigada (Lukavac). Osim odbrane vlastite zone odgovornosti, dijelovi jedinica OG-2 su učestvovali u borbama na drugim ratištima, od gradačačkog do olovskog i vareškog. Godine 1994. od najboljih boraca OG-2 formirana je nova 212. oslobodilačka brigada, sa komandom u Gračanici, koja se tokom iste godine istaknula u mnogim borbama, a posebno u oslobođenju važnih kota Vijenac i Vis. Početkom 1995, izvršeno je preimenovanje brigada OG-2, pri čemu 111. brdska brigada postaje 221. brigadom, a 212. 222. oslobodilačkom brigadom. OG-2 je preformirana u 22. diviziju KoV, kojoj je pored dotadašnjih brigada OG-2 pridodata i 225. brigada Banovići. Ova divizija je odigrala značajnu ulogu u borbama na ozrensko-vozućkom ratištu u jesen 1995. godine.
Stanovništvo
Po službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Gračanica imala je 59.134 stanovnika, raspoređenih u 28 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, veći dio općine Gračanica ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta: Boljanić, Bosansko Petrovo Selo, Kakmuž, Karanovac, Porječina i Sočkovac, te dijelovi naseljenih mjesta: Skipovac Donji i Skipovac Gornji. Od ovog područja formirana je općina Petrovo.
Grad Gračanica
| Sastav stanovništva – grad Gračanica | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013. | 1991.[29] | 1981.[30] | 1971.[31] | 1961.[32] | |||
| Osoba | 45 220 (100,0%) | 59 134 (100,0%) | 54 311 (100,0%) | 46 950 (100,0%) | 30 203 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 43 857 (96,99%) | 42 599 (72,04%)1 | 38 189 (70,32%)1 | 33 135 (70,58%)1 | 20 726 (68,62%)1 | ||
| Bosanci | 377 (0,834%) | – | – | – | – | ||
| Romi | 257 (0,568%) | – | 24 (0,044%) | 1 (0,002%) | – | ||
| Srbi | 157 (0,347%) | 13 558 (22,93%) | 13 226 (24,35%) | 13 135 (27,98%) | 8 543 (28,29%) | ||
| Nisu se izjasnili | 137 (0,303%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 127 (0,281%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci i Hercegovci | 79 (0,175%) | – | – | – | – | ||
| Nepoznato | 73 (0,161%) | – | – | – | – | ||
| Hrvati | 72 (0,159%) | 132 (0,223%) | 135 (0,249%) | 199 (0,424%) | 171 (0,566%) | ||
| Ostali | 41 (0,091%) | 1 315 (2,224%) | 288 (0,530%) | 219 (0,466%) | 32 (0,106%) | ||
| Albanci | 24 (0,053%) | – | 20 (0,037%) | 10 (0,021%) | 6 (0,020%) | ||
| Jugoslaveni | 5 (0,011%) | 1 530 (2,587%) | 2 359 (4,344%) | 184 (0,392%) | 686 (2,271%) | ||
| Slovenci | 5 (0,011%) | – | 5 (0,009%) | 7 (0,015%) | 18 (0,060%) | ||
| Makedonci | 4 (0,009%) | – | 13 (0,024%) | 9 (0,019%) | 2 (0,007%) | ||
| Pravoslavci | 3 (0,007%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 1 (0,002%) | – | 50 (0,092%) | 45 (0,096%) | 8 (0,026%) | ||
| Turci | 1 (0,002%) | – | – | – | – | ||
| Mađari | – | – | 2 (0,004%) | 6 (0,013%) | 11 (0,036%) | ||
Naseljeno mjesto Gračanica
| Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Gračanica | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013. | 1991.[29] | 1981.[30] | 1971.[31] | 1961.[32] | |||
| Osoba | 12 882 (100,0%) | 12 712 (100,0%) | 12 103 (100,0%) | 9 477 (100,0%) | 7 656 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 12 031 (93,39%) | 10 282 (80,88%)1 | 9 604 (79,35%)1 | 8 225 (86,79%)1 | 5 654 (73,85%)1 | ||
| Bosanci | 270 (2,096%) | – | – | – | – | ||
| Srbi | 131 (1,017%) | 1 169 (9,196%) | 1 000 (8,262%) | 934 (9,855%) | 1 394 (18,21%) | ||
| Romi | 109 (0,846%) | – | – | – | – | ||
| Nisu se izjasnili | 88 (0,683%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 54 (0,419%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci i Hercegovci | 53 (0,411%) | – | – | – | – | ||
| Hrvati | 49 (0,380%) | 47 (0,370%) | 67 (0,554%) | 99 (1,045%) | 126 (1,646%) | ||
| Nepoznato | 49 (0,380%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 22 (0,171%) | 314 (2,470%) | 104 (0,859%) | 71 (0,749%) | 16 (0,209%) | ||
| Albanci | 17 (0,132%) | – | 5 (0,041%) | 7 (0,074%) | 5 (0,065%) | ||
| Slovenci | 3 (0,023%) | – | 1 (0,008%) | 2 (0,021%) | 8 (0,104%) | ||
| Makedonci | 2 (0,016%) | – | 6 (0,050%) | 6 (0,063%) | 1 (0,013%) | ||
| Jugoslaveni | 1 (0,008%) | 900 (7,080%) | 1 284 (10,61%) | 98 (1,034%) | 443 (5,786%) | ||
| Crnogorci | 1 (0,008%) | – | 31 (0,256%) | 34 (0,359%) | 6 (0,078%) | ||
| Turci | 1 (0,008%) | – | – | – | – | ||
| Pravoslavci | 1 (0,008%) | – | – | – | – | ||
| Mađari | – | – | 1 (0,008%) | 1 (0,011%) | 3 (0,039%) | ||
Kultura
Nacionalni spomenici
Poznate ličnosti
Također pogledajte
Reference
- ↑ "Lokalni izbori 2024 - Gračanica". izbori.ba. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine. 5. 11. 2024. Pristupljeno 16. 11. 2024.
- ↑ Gračanica, Općina (1. 4. 2019). "NIJE ŠALA: GRAČANICA POSTALA GRAD". Grad Gračanica - oficijelni web sajt grada Gračanica - dobrodošli!. Pristupljeno 19. 8. 2019.
- 1 2 3 4 5 6 Čamo, Merima. "Development of Small Heritage Towns, Real Heritage of Bosnia and Herzegovina". Academia.edu. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- 1 2 3 4 Bešlija, Sedad. "Doprinos Gračaničkog glasnika izučavanju bosanskohercegovačke prošlosti u osmanskom periodu do kraja XVIII stoljeća". Academia.edu. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ "KONS – Džamija Ahmed-paše Budimlije - Bijela džamija". Komisija/Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.[mrtav link]
- 1 2 3 "Graditeljska cjelina – Lipanjska (Hadži Džaferova, Lipa) džamija sa haremom u Gračanici" (PDF). Komisija/Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.[mrtav link]
- 1 2 3 4 Mutapčić, Edin. "Sjeveroistočna Bosna – pozitivan primjer razvoja lokalne historiografije". Academia.edu. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ Kamberović, Husnija. "Osnovna obilježja razvoja društva u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1953. godine". Hrčak. Arhivirano s originala, 19. 5. 2026. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- 1 2 Bečić, Amila. "Otvaranje i rad muslimanskih čitaonica u manjim mjestima Bosne i Hercegovine početkom 20. stoljeća". Hrčak. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ "KONS – Stari grad Soko u Sokolu, graditeljska cjelina". Komisija/Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.[mrtav link]
- ↑ "KONS – Stara džamija Soko u Sokolu, graditeljska cjelina". Komisija/Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.[mrtav link]
- ↑ "Značaj osmanskih katastarskih popisa (deftera) u Arhivu Tuzlanskog kantona za izučavanje bosanskohercegovačke prošlosti". Academia.edu. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ "KONS – Sahat kula, historijska građevina, Gračanica". Komisija/Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.[mrtav link]
- ↑ "Historijska građevina Konak – Vijećnica u Gračanici" (PDF). Komisija/Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala (PDF), 9. 12. 2024. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ Samardžić, Ante. "Nelinearne operacije: jedan primjer iz 1878. godine". Hrčak. Arhivirano s originala, 23. 6. 2026. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ Hamzić, Omer. "Gračanica i okolina u periodu između dva svjetska rata (pravno-politički i društveno-ekonomski razvoj)". Academia.edu. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ "Period između dva svjetska rata na stranicama Gračaničkog glasnika". Academia.edu. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ Kamberović, Husnija. "Osnovna obilježja razvoja društva u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1953. godine". Hrčak. Arhivirano s originala, 19. 5. 2026. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ "Monuments and Memorials to the People's Liberation War on the territory of Bosnia and Herzegovina – Gračanica municipality". Academia.edu. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ "Administrativno područje opštine Gračanica u periodu od 1962. do 1992. godine: međuetnički odnosi i razvojne proturječnosti". CEEOL. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ "Administrativno područje opštine Gračanica u periodu od 1962. do 1992. godine" (PDF). Gračanički glasnik. Arhivirano s originala (PDF), 25. 9. 2025. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ Hamzić, Omer. "Administrativno područje opštine Gračanica u periodu od 1962. do 1992. godine: međuetnički odnosi i razvojne proturječnosti". Gračanički glasnik. Arhivirano s originala, 30. 4. 2026. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ ""Uzavrela dolina Spreče" u predvečerje rata 1992". Academia.edu. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ "Simic et al. trial transcript, 19 February 2003". ICTY. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ "Krajišnik trial transcript, 27 June 2006". ICTY. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ "Delić trial transcript, 20 September 2007". ICTY. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ "Lične uspomene iz ratne svakodnevnice u spomen-sobi u Gračanici". Detektor. Pristupljeno 13. 3. 2026.
- ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995. Washington, D.C.: Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 51)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 22. 1. 2016.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 22. 1. 2016.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 22. 1. 2016.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 15. 4. 2016.

