Vogošća
Vogošća | |
|---|---|
Općina i naseljeno mjesto | |
| Općina Vogošća | |
Općina Vogošća u Bosni i Hercegovini | |
| Lokacija u Bosni i Hercegovini | |
![]() Interaktivna karta Vogošća | |
| Koordinate: 43°54′N 18°21′E / 43.900°N 18.350°E | |
| Država | |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Sarajevo |
| Vlada | |
| • Načelnik | Migdad Hasanović[1] (SDA) |
| Površina | |
| • Općina | 71,69 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 10,73 km2 |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Općina | 26.343 |
| • Općina (gustoća) | 367,46 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 10.568 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 984,9 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 71 320 |
| Pozivni broj | (+387) 33 |
| Veb-sajt | vogosca |
Vogošća je naseljeno mjesto i jedna od devet općina Kantona Sarajevo. Do 1995. godine Vogošća je bila gradska općina Sarajeva.
Vogošća se nalazi u slivu rijeke Bosne, na prostoru između Sarajevskog i Visočkog polja. Ona zahvata slivove rječica Vogošće i Ljubine, desnih pritoka Bosne. Teritorija obuhvata dvije stare seoske općine - Gornju i Donju Vogošću i proteže se od samog ruba Sarajevskog polja do ušća Misoče u rijeku Bosnu u Ilijašu.
Današnje naselje Vogošća naglo se razvilo nakon završetka Drugog svjetskog rata, zahvaljujući prije svega izgradnji vojno-industrijskog kompleksa preduzeća "Pretis".
Geografija
Općina Vogošća pokriva 72 km2, i udaljena je 6 km od centra Sarajeva, 70 km od Zenice i 100 km od Tuzle kao najvećih potrošačkih centara u zemlji. Posjeduje komunikacijske veze, magistralni put Brod – Sarajevo – Metković, magistralnu željezničku prugu Vinkovci (Hrvatska) – Sarajevo – Ploče (Jadransko more). Područje ima razvijenu infrastrukturu, elektroenergetske medije, ugalj, prirodni gas, prirodne resurse plodne doline rijeke Bosne itd. Optimalna je naseljenost, i zastupljen je visok stepen kvalifikacija svih profila radnika.
Historija Vogošće obuhvata razvoj područja današnje Vogošće od najstarijih tragova ljudske prisutnosti u neolitu, preko rimskog i srednjovjekovnog razdoblja, do osmanske, austrougarske i jugoslavenske uprave te snažne industrijalizacije u 20. stoljeću. Savremeni identitet Vogošće posebno su oblikovali razvoj Semizovca, željezničke infrastrukture i velikih industrijskih sistema kao što su Pretis i Tvornica Automobila Sarajevo, zbog čega je do početka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine izrasla u jedno od najvažnijih prigradskih industrijskih područja Sarajeva.[2][3][4]
Historija
Prahistorija i antika
Najstariji tragovi ljudske prisutnosti na području današnje Vogošće sežu u neolit, dok je šira okolina u antičko doba bila naseljena ilirskim stanovništvom, a potom uključena u rimski politički i privredni prostor.[2]
Arheološka literatura bilježi više lokaliteta rimske provenijencije na prostoru današnje općine. Ostaci rimskih građevina i drugi nalazi evidentirani su, između ostalog, u Kamenjači, Gornjoj Jošanici, Svrakama i Krivoglavcima, što potvrđuje kontinuitet naseljenosti i uključenost ovog prostora u širi naseobinski kompleks sarajevskog područja u rimsko doba.[3][5]
Srednji vijek
U srednjem vijeku Vogošća s okolinom pripadala je župi Vidogošća, jednoj od starih bosanskih župa na prostoru između Sarajevskog i Visočkog polja. O dobroj naseljenosti ovog područja u kasnom srednjem vijeku svjedoče i nekropole sa stećcima, koje su na području današnje općine evidentirane u Gori, Krču, Crnom Vrhu, Krivoglavcima, Vogošći i Svrakama.[2][3]
Najstariji poznati zapisi imena Vogošća potiču iz osmanskih katastarskih popisa 15. i 17. stoljeća, u kojima se javljaju oblici Gogošta, Ogošta, Vgošta i Vogošta.[2] U lokalnom historijatu navodi se da se Vogošća prvi put spominje 1455. godine pod nazivom Gogošta, dok je savremeni oblik imena ustaljen u drugoj polovini 16. stoljeća.[3]
Osmanski period
Nakon osmanskog osvajanja Bosne prostor Vogošće uključen je u novi upravni sistem Bosanskog sandžaka. U osmanskim popisima i administrativnim evidencijama iz kasnog 15. stoljeća i kasnijeg razdoblja spominju se Vogošća i okolna naselja, uključujući Ugorsko, Uglješiće, Gornju Vogoštu, Tihoviće i Vrapče.[2][3]
Tokom osmanskog perioda nastavljene su demografske i prostorne promjene. Prema općinskom historijatu, rast stanovništva bio je povezan i s migracijama iz drugih krajeva u unutrašnjost Bosne, dok je naseljenost prostora ostala vezana uz poljoprivredu, putne pravce i blizinu Sarajeva.[3]
Austro-Ugarski period
Austro-Ugarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine donijela je snažnije infrastrukturne i privredne promjene. U okviru austrougarske željezničke politike završena je uskotračna pruga od Bosanskog Broda do Sarajeva, kojom je prvi voz stigao u Sarajevo 5. oktobra 1882. godine, a njena trasa prolazila je i kroz Semizovac.[6]
Poseban značaj za razvoj vogošćanskog kraja imala je rudarsko-šumska pruga Semizovac–Ivančići, predata u saobraćaj 26. januara 1885. godine. Njena glavna namjena bila je izvoz manganske rude iz nalazišta kod Čevljanovića i odvoz drvne građe, čime je Semizovac postao važna lokalna saobraćajna i privredna tačka.[6]
Austrougarska uprava uticala je i na demografski sastav prostora. Prema općinskom historijatu, u Semizovac su se tada doseljavale porodice radnika i službenika porijeklom iz Austrije, Njemačke i Češke, uglavnom na privremenom radu, što je dodatno povezalo Vogošću sa širim modernizacijskim procesima u Bosni i Hercegovini.[3]
Razdoblje između dva svjetska rata
U periodu Kraljevine SHS i kasnije Kraljevine Jugoslavije Vogošća je zadržala obilježja prigradskog i izletničkog područja u blizini Sarajeva. Općinski historijat navodi da su je posjećivali trgovci i begovi, od kojih su neki imali i vlastite vikendice, dok su u istom razdoblju započeli i prvi veći industrijski zahvati po kojima će Vogošća kasnije postati poznata.[3]
Drugi svjetski rat
Tokom Drugog svjetskog rata šire područje današnje Vogošće bilo je povezano sa zbivanjima Narodnooslobodilačke borbe u sarajevskoj okolini. U savremenom lokalnom pamćenju posebno mjesto zauzimaju polazak Igmanskog marša i formiranje 1. Crnovrške partizanske čete na Grabljivoj njivi, što se i danas obilježava kao dio antifašističkog naslijeđa Vogošće.[7]
Socijalističko razdoblje i industrijski uspon
Poslije Drugog svjetskog rata Vogošća ulazi u fazu ubrzane urbanizacije i industrijalizacije. Prekretnicu u njenom razvoju označilo je osnivanje fabrike PRETIS 1948. godine u industrijskoj zoni Vogošće, kao i izgradnja stambenih objekata za rastuću radničku populaciju.[3][8]
Godine 1954. Vogošća je postala jedna od deset općina grada Sarajeva, čime je dodatno učvršćen njen administrativni i urbani značaj u sarajevskoj regiji.[3] Novi industrijski zamah uslijedio je nakon osnivanja sistema UNIS 1968. godine, nastalog integracijom četiri preduzeća namjenske industrije. Prema profilu FIPA-e, UNIS je do 1992. godine obuhvatio ili formirao 88 različitih kompanija i postao jedan od najvećih industrijskih sistema u Bosni i Hercegovini.[4]
U okviru te industrijske ekspanzije nastala je i Tvornica Automobila Sarajevo (TAS), osnovana 1970. godine saradnjom kompanije Volkswagen i UNIS-a. Sastavljanje modela Volkswagen Buba započelo je 1972, zatim su slijedili Golf i Jetta 1976, te Caddy 1982. godine. Rekordna godina za tvornicu bila je 1989, kada je imala oko 3.500 zaposlenih i proizvodnju od 37.000 vozila.[9]
Dodatni element industrijskog kompleksa predstavljala je i kompanija BAGS Energotehnika, osnovana 1974. godine radi tehnološke podrške preduzećima u industrijskom kompleksu UNIS Vogošća.[10] Tokom 1980-ih godina Vogošća je, prema općinskom historijatu, dostigla najviši stepen razvijenosti zahvaljujući stabilnoj i dinamičnoj industriji.[3]
Uoči rata u Bosni i Hercegovini
Na početku 1990-ih Vogošća je imala izrazito industrijski i prigradski karakter, snažno vezan uz sarajevsku privredu i saobraćajnu mrežu. Privredni razvoj oslanjao se na komplekse PRETIS-a, UNIS-a, TAS-a i pratećih preduzeća, dok je naselje istovremeno funkcioniralo kao važna stambena i radna zona sjeverozapadnog sarajevskog prostora.[3][4][9]
Takva privredna i urbana struktura prekinuta je izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, koji je označio kraj jednog dugog razdoblja industrijskog rasta Vogošće u okviru jugoslavenskog i sarajevskog urbanog sistema.[4]
Rat u Bosni i Hercegovini
Tokom rata u Bosni i Hercegovini područje Vogošće bilo je jedno od važnih poprišta ratnih dejstava u sarajevskoj regiji. Prema sudski utvrđenim činjenicama, u martu 1992. JNA i srpski policajci postavili su barikade u Vogošći, uključujući i prostor oko fabrike Pretis, a 3. aprila 1992. naoružane srpske snage napale su policijsku stanicu u Vogošći, razoružale policajce bošnjačke nacionalnosti i odnijele oružje. U periodu od 4. do 17. aprila 1992. srpske vojne i policijske snage uspostavile su kontrolu nad velikim dijelom općine.[11]
Nakon preuzimanja vlasti uslijedili su napadi na pojedina naselja i civilno stanovništvo. Sudski utvrđene činjenice navode da su srpske snage nakon uspostavljanja kontrole granatirale sela na području općine, dok je u napadu na Svrake 2. maja 1992. godine, koji je trajao dva dana, ubijen jedan mještanin, više osoba je ranjeno, a desetine kuća su razorene. U maju 1992. napadnuti su i Tihovići, gdje je ubijen veći broj mještana.[11]
Na području Vogošće formirano je više zatočeničkih objekata u kojima su zatvarani Bošnjaci i Hrvati. Među najpoznatijim mjestima zatočenja bili su kasarna u Semizovcu, Planjina kuća, Nakina garaža, Bunker i objekat kod Sonje uz pansion Kon-Tiki. Prema sudski utvrđenim činjenicama, zatočenici su u tim objektima držani u nehumanim uslovima, fizički i psihički zlostavljani, izvođeni na prisilni rad i korišteni kao živi štit, a žene zatočene u Bunkeru bile su izložene i seksualnom zlostavljanju.[11][12]
Za zločine počinjene na području Vogošće vođeni su i sudski postupci pred Sudom Bosne i Hercegovine. Branko Vlačo je prvostepeno osuđen, a potom pravosnažno i na drugostepenom postupku, zbog uloge upravnika logora Planjina kuća, Nakina garaža i Bunker u Vogošći; drugostepenom presudom iz 2015. godine osuđen je na 13 godina zatvora.[12][13] Jovan Tintor, predsjednik Kriznog štaba Srpske opštine Vogošća, prvostepeno je 2018. osuđen na 11 godina zatvora za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva putem zatvaranja, prisilnog preseljenja, ubistava, mučenja i prisilnih nestanaka.[14]
Ratno razdoblje za Vogošću završeno je nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma. Prema službenom historijatu Općine Vogošća, 23. februara 1996. godine izvršena je reintegracija općine u sastav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon gotovo četiri godine ratne okupacije.[3]
Stanovništvo
Po službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Vogošća (u to vrijeme jedna od 5 prigradskih općina Grada Sarajeva) imala je 24.647 stanovnika, raspoređenih u 21 naselju.
Općina Vogošća
| Sastav stanovništva – općina Vogošća | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013. | 1991. | 1981.[15] | 1971.[16] | 1961.[17] | |||
| Osoba | 26 343 (100,0%) | 24 647 (100,0%) | 18 663 (100,0%) | 14 402 (100,0%) | 12 233 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 24 351 (92,44%) | 12 499 (50,71%)1 | 8 146 (43,65%)1 | 5 938 (41,23%)1 | 2 622 (21,43%)1 | ||
| Srbi | 542 (2,057%) | 8 813 (35,76%) | 7 273 (38,97%) | 6 728 (46,72%) | 6 660 (54,44%) | ||
| Bosanci | 331 (1,257%) | – | – | – | – | ||
| Hrvati | 321 (1,219%) | 1 071 (4,345%) | 1 026 (5,498%) | 1 186 (8,235%) | 1 322 (10,81%) | ||
| Nisu se izjasnili | 212 (0,805%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci i Hercegovci | 165 (0,626%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 136 (0,516%) | – | – | – | – | ||
| Romi | 133 (0,505%) | – | – | 4 (0,028%) | – | ||
| Ostali | 82 (0,311%) | 534 (2,167%) | 182 (0,975%) | 103 (0,715%) | 27 (0,221%) | ||
| Nepoznato | 16 (0,061%) | – | – | – | – | ||
| Albanci | 14 (0,053%) | – | 9 (0,048%) | 35 (0,243%) | 32 (0,262%) | ||
| Jugoslaveni | 10 (0,038%) | 1 730 (7,019%) | 1 895 (10,15%) | 247 (1,715%) | 1 312 (10,73%) | ||
| Turci | 9 (0,034%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 8 (0,030%) | – | 90 (0,482%) | 81 (0,562%) | 156 (1,275%) | ||
| Slovenci | 5 (0,019%) | – | 20 (0,107%) | 22 (0,153%) | 46 (0,376%) | ||
| Makedonci | 4 (0,015%) | – | 10 (0,054%) | 34 (0,236%) | 33 (0,270%) | ||
| Pravoslavci | 4 (0,015%) | – | – | – | – | ||
| Mađari | – | – | 12 (0,064%) | 24 (0,167%) | 23 (0,188%) | ||
Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Vogošća
| Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Vogošća | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013. | 1991. | 1981.[15] | 1971.[16] | 1961.[17] | |||
| Osoba | 10 568 (100,0%) | 10 598 (100,0%) | 7 619 (100,0%) | 6 703 (100,0%) | 5 807 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 9 529 (90,17%) | 3 724 (35,14%)1 | 2 140 (28,09%)1 | 1 940 (28,94%)1 | 564 (9,712%)1 | ||
| Srbi | 316 (2,990%) | 4 698 (44,33%) | 3 630 (47,64%) | 3 728 (55,62%) | 3 749 (64,56%) | ||
| Hrvati | 203 (1,921%) | 545 (5,142%) | 468 (6,143%) | 610 (9,100%) | 726 (12,50%) | ||
| Bosanci | 168 (1,590%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci i Hercegovci | 105 (0,994%) | – | – | – | – | ||
| Nisu se izjasnili | 104 (0,984%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 53 (0,502%) | 340 (3,208%) | 79 (1,037%) | 64 (0,955%) | 18 (0,310%) | ||
| Muslimani | 44 (0,416%) | – | – | – | – | ||
| Albanci | 12 (0,114%) | – | 7 (0,092%) | 13 (0,194%) | 13 (0,224%) | ||
| Romi | 11 (0,104%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 5 (0,047%) | – | 46 (0,604%) | 69 (1,029%) | 122 (2,101%) | ||
| Slovenci | 5 (0,047%) | – | 20 (0,263%) | 20 (0,298%) | 37 (0,637%) | ||
| Jugoslaveni | 4 (0,038%) | 1 291 (12,18%) | 1 210 (15,88%) | 202 (3,014%) | 529 (9,110%) | ||
| Turci | 4 (0,038%) | – | – | – | – | ||
| Makedonci | 3 (0,028%) | – | 9 (0,118%) | 33 (0,492%) | 27 (0,465%) | ||
| Pravoslavci | 1 (0,009%) | – | – | – | – | ||
| Nepoznato | 1 (0,009%) | – | – | – | – | ||
| Mađari | – | – | 10 (0,131%) | 24 (0,358%) | 22 (0,379%) | ||
Mjesne zajednice (1991)
Gradske mjesne zajednice
- MZ Vogošća 1
- MZ Vogošća 2
obuhvataju naseljena mjesta: Kremeš, Krivoglavci, Uglješići i Vogošća.
Urbana naselja i mjesne zajednice
- MZ Blagovac - obuhvata naseljena mjesta: Blagovac, Budišići, Perca, Tihovići i Vrapče
- MZ Gora - obuhvata naseljena mjesta: Garež, Gora i Kamenica
- MZ Hotonj - obuhvata naseljena mjesta: Hotonj i Ugorsko
- MZ Kobilja Glava - obuhvata naseljena mjesto: Kobilja Glava
- MZ Semizovac - obuhvata naseljena mjesta: Donja Vogošća, Ljubina - Poturovići, Nebočaj i Semizovac
- MZ Svrake - obuhvata naseljena mjesta Svrake, Barica, Podgaj, Miholjići i Ravne.
Privreda
1980-ih godina općina Vogošća zabilježila je stabilan i dinamičan razvoj i bila je prepoznatljiva po vrlo visokom nivou razvijenosti u oblasti industrije. Vogošća je bila poznata kao druga općina u bivšoj Jugoslaviji po razvijenosti tj. nivou nacionalnog dohotka po glavi stanovnika. Takvom stanju u najvećoj mjeri doprinio je razvoj vojne, automobilske industrije i industrije valjčanih ležaja koji se odvijao u saradnji sa VW iz Njemačke i SKF–Göteborg iz Švedske. U privrednoj strukturi šire regije rudarstvo i industrija predstavljaju dominirajuće oblasti u privređivanju. Saradnja općine Vogošća sa drugim zemljama u predratnom periodu bila je na visokom nivou. Pored razvijene infrastrukture, lokalnog i međugradskog saobraćaja Vogošća ima razvijenu telekomunikacijsku i PTT mrežu sa vlastitom centralom od 12000 brojeva, te vlastiti RTV Servis sa predajnikom.
Sport
Značajniji sportski kolektivi u Vogošći su:
- Rukometni klub "Vogošća" (Prva liga Rukometnog saveza BiH - grupa jug)
- Košarkaški klub Vogošća MIMS (Premijer liga BiH)
- Fudbalski klub Vogošća (liga kantona Sarajevo)
- Stonoteniski klub Vogošća (Premijer liga BiH)
- Ženski odbojkaški klub "VOGOŠĆA" (druga Federalna liga)
Poznate ličnosti
- Haris Škoro - nogometaš
Reference
- ↑ "Migdad Hasanović (SDA) ubjedljivom pobjedom postao novi načelnik Vogošće". Klix.ba. Pristupljeno 5. 2. 2023.
- 1 2 3 4 5 Drešković, Nusret; Spahić, Edita (2021). "On the Etymology of the Oikonym Vogošća (Sarajevo Canton, Bosnia and Herzegovina)". Voprosy onomastiki. 18 (2): 88–98. doi:10.15826/vopr_onom.2021.18.2.020. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 "Historija Vogošće". Općina Vogošća. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- 1 2 3 4 "UNIS profil" (PDF). Federalna agencija za promociju stranih investicija (FIPA). Pristupljeno 12. 3. 2026. [mrtav link]
- ↑ Mesihović, Salmedin (2008). "Inscriptiones Latinarvm Saraevonensis: (sa kraćim pregledom naseobinske kulture u antičko doba): doprinos historiji sarajevskog prostora u antičko doba" (PDF). Historijska traganja. 1: 9–68. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- 1 2 "Historija". Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- ↑ "U Vogošći obilježena 84. godišnjica Igmanskog marša". Općina Vogošća. 24. 1. 2026. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- ↑ "Partners". Unis Group. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- 1 2 "Volkswagen Sarajevo d.o.o." Vijeće stranih investitora u Bosni i Hercegovini. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- ↑ "Ko je BAGS?". BAGS Energotehnika d.d. Vogošća. 29. 8. 2017. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- 1 2 3 "Vogošća – Sudski utvrđene činjenice iz rata u BiH". Detektor. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- 1 2 "Branko Vlačo osuđen na 15 godina zatvora". Sud Bosne i Hercegovine. 4. 7. 2014. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- ↑ "Branko Vlačo osuđen na 13 godina zatvora". Sud Bosne i Hercegovine. 14. 5. 2015. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- ↑ "Jovan Tintor osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina". Sud Bosne i Hercegovine. 30. 8. 2018. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 22. 9. 2015.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 22. 9. 2015.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 27. 4. 2016.


